SUSRET SA STVARNOSCU
Vec trecu nedelju imam jake (povremene) bolove na desnoj strani stomaka. Inace zadnjih 6. meseci su se slicni bolovi pojavljivali ali su prolazili, ali protekle 3. sedmice su katastrofa. Setali su me od dr do dr i samo su glupo cutali, kao nije to nista..ma gde nije nista kad ovoliko boli?! Pre 10-ak dana zavrsim u Ns (sasvim slucajno dr sa urgentnog mi da uput za pogresnog dr- abdominalni hirurg,ali koji samo prima pacijente koje je on operisao) koji me je jedva primio, ali je konstatovao hronicnu upalu slepog creva. Samo prilikom dodira. Ali ok bar neki pomak. Moram da napomenem da mi je krvna slika sasvim u redu. Zakaze mi prijem za tacno 7. dana ako pukne u medjuvremenu da dodjem na urg. Ja posle 3 dana dobijem opet jake bolove,dodjem na urgentni, oni mi kazu da ne mogu da me operisu jer nije puklo!Znaci bukvalno sam vapila za pomoc! Da mi neko pomogne, JER IMA DETE OD 7. GODINA ZA KOJE SE PLASIM DA NE OSTANE SAMO. Ali vapi ti Milkice koliko hoces to je licno tvoja stvar. Tuzno majke mi. Nastavak.. Posle 7.dana (juce) lepo odem sa sve ''torbicom za prijem'' a dr primarijus mi kaze da ce me staviti na listu cekanja! Kad se nisam srusila! Inace bolovi su i dalje povremeni ali jaki. "Pa doktore kada je to?" -" Javicemo vam se otprilike za 10-ak dana. Ako u medjuvremenu..znate vec.." Ja moju torbu preko ruke i polako kuci, sama, autobusom 40-ak km..U zagrljaj svom detetu koje me je ispratilo placuci. E Srbijo moja... Dzabe meni i moja lepota i sve..Ostaje mi samo ovaj optimizam..zbog mog deteta.
5 Komentari |
0 Trekbekovi